Kod
Dok otkrih kod,zaboravih šta htjedoh napisati. Za sad.Bolje vas našla.
Dok otkrih kod,zaboravih šta htjedoh napisati. Za sad.Bolje vas našla.
Imali smo jos ovu noc za nadanje… I bio je pun mjesec…kao i nocas. I bila je tisina… I bilo je ljeto… I zelja, i nada, da ce sve izaci na dobro, imali smo obecanje,imali smo… Tebe ,još samo ovu noć. I jedino sto nisam imala,spoznaju o tvojoj odluci, da je dosta…i da si umoran,…
Preletješe preko njih godine.Prekriše ih sjećanjima tananim k'o paučina ispredena pljuvačkom tek na svijet postalog pauka.Tu su, gledaj i ne diraj. Zatekoše ih dogadjaji,protutnjaše,promijeniše im izraz. Plaču i smiju se pogledima. Sumnjaju u prošlo, ne nadaju se budućem. Ono što je sada isto je. Tako misle. Tako govore. Jezikom samo njima razumljivim.
Kao u ljubavnim vikend romanima,u kojima teme nadolaze nakon teško svarljivog ručka, uz čašu kisele i desetak uspona i silazaka od prvog do petog kata,nastajala je scena u kojoj on ne skida pogled s nje iščekujući da ona kaže ”da” prije nego što on izgovori svoje ”pristajem”…
…još se na ovom mjestu osjećam kao svoj na svom ili k'o svoja na svojoj prisvojenopripadajućoj zraci sunca…
čekali su se nečiji proživljeni život.Onog dana kad joj je prvi put rekao da je lud za njom, rekla mu je”idi s milim Bogom, idi dok još ima vremena.Zaraza je ovo, što se liječi lijekom čemernim od besna i prozuklim od suza ubuđalih.Idi s milim Bogom, idi dok mu još tragove vidiš”. I nije otišao.Ostao…
”Ti si kornjača”-govorila mi je.Taj će te tvoj oklop jednom ugušiti.Nećeš ni znati.Vremenom ćeš biti naviknuta da je tu, saživjet ćeš se sa njegovom težinom, i ta tjeskoba postat će ti dio svakodnevne rutine.Trebat će ti k'o zrak kad zaroniš u hladne i mračne dubine da izvučeš kamen oblutak sto na srce liči. Reci.Izgovori ono…
Voljela bih da sam savršena.Pa da mi se jedan segment tog savršenstva ogleda i u tome da ne tražim naočale na nemogućim mjestima, a uvijek su na takvim, kad mi stigne sms, da ne zaboravljam sve one manje ili više bitne stvari, između ostalih platiti račun za struju, da mi je kuća blistavo uredno, k'o…
Volim vidjeti kada nakon dugo vremena neko od mojih dragih blogera postavi post,ma šta god da je, od njih mi je lijepo. Kao da kažu:”Ja sam ok, kako ste vi?” Dobro smo, hvala, samo nastavite, kao kad smo bili sretniji.
Pod kožom si mi.Ja više sebi pomoć ne mogu. Ostaje mi jedino da te raščešem:)))))))))))))