364

Imali smo jos ovu noc za nadanje… I bio je pun mjesec…kao i nocas. I bila je tisina… I bilo je ljeto… I zelja, i nada, da ce sve izaci na dobro, imali smo obecanje,imali smo… Tebe ,još samo ovu noć. I jedino sto nisam imala,spoznaju o tvojoj odluci, da je dosta…i da si umoran,…

Nastavi čitanje →

tamo gdje je vazda i bila…

Preletješe preko njih godine.Prekriše ih sjećanjima tananim k'o paučina ispredena pljuvačkom tek na svijet postalog pauka.Tu su, gledaj i ne diraj. Zatekoše ih dogadjaji,protutnjaše,promijeniše im izraz. Plaču i smiju se pogledima. Sumnjaju u prošlo, ne nadaju se budućem. Ono što je sada isto je. Tako misle. Tako govore. Jezikom samo njima razumljivim.

Nastavi čitanje →

scene

Kao u ljubavnim vikend romanima,u kojima teme nadolaze nakon teško svarljivog ručka, uz čašu kisele i desetak uspona i silazaka od prvog do petog kata,nastajala je scena u kojoj on ne skida pogled s nje iščekujući da ona kaže ”da” prije nego što on izgovori svoje ”pristajem”…

Nastavi čitanje →

želje

Voljela bih da sam savršena.Pa da mi se jedan segment tog savršenstva ogleda i u tome da ne tražim naočale  na nemogućim mjestima, a uvijek su na takvim, kad mi stigne sms, da ne zaboravljam sve one manje ili više bitne stvari, između ostalih platiti račun za struju, da mi je kuća blistavo uredno, k'o…

Nastavi čitanje →