o tome ću misliti sutra

25.01.2008. je zapisan kao datum registracije ovog bloga.4 godine. Ne računam ona dva prethodna koji su ugašeni.Od registracije pa do danas kroz štrikanje ovog  bloga pamtim i njegujem  mnoge lijepe događaje, doživljaje, divne ljude.

Znam da si se naslušao gluposti, znam da ti je nekad bilo muka od mene, al' moraš priznati da smo se i nasmijali i nekad skupa plakali, i ružili druge, mada češće nas same, jer ovo smo ipak mi, i tu smo kao lik i ogledalo.

Ja sam,naravno lik a ti si ono drugo, koje nekad pukne i raspe se u hiljadu konveksnih i konkavnih komadića, a nekad naprosto odgovoriš i bez da te pitam:''ti si najljepša na svijetu.''

Znam da lažeš, al moj si i volim te pa taman da si sav od govana.

U to ime, klinjo mali, sretan ti četvrti rođendan.

'' Ostavit ću je, bogamidragog, čim se malo osamostalim'', tako je jadno zazvučao, a ona ga je gledala baš k'o da mu vjeruje.

Tri sam se puta vraćala da joj kažem:

'' Ma, bona nebila, ako ti je žao da ga nabiješ nogom u guzicu, barem mu reci PIČKO.

Odustadoh.Kako ga je gledala, sav bi jal na mene sručila. Sjetila bi mi se svakog ko mi se u porodicu očešao.

A, kad razmislim-šta me briga-.

Kad tad skontat će.

Nije ona ''pukla'' što joj se tako htjelo, nego što je moralo.

Da je moglo biti drukčije bilo bi.Ko je znao šta će se iz svega izroditi. Fin posao, mali crveni mini moris, nije kasnila za hit detaljima koji su se nosali po parizima, londonima, rimovima diljem svijeta.

Diploma hemijskog inženjera otvarala joj je mogućnosti za rad u najpoznatijim laboratorijama.

Nikad nije bilo kako mi zamišljamo.Nigdje ona nije otišla. Tu je provodila život i trošila mu sate i dane na najbolji nači.

Kad rekoše'' udala se'' svi se začudiše, pa i upitaše-što joj je to trebalo.

On, uglađen, odnjegovan, naučen finim manirima, po mirisu je određivao godinu berbe grožđa od kog je spravljeno vrhunsko vino.

Ubrzo, jedno za drugim, pristigoše i djeca. Naprosto, nisu imali kad da čekaju.Već su oboje bili i drugom nogom zakoračili u život.

Da ga iznenadi, ne reče mu da stiže.

Sad slijedi već poznata replika iz brojnih filmova i romana.Samo što ovo nije film nego život.

'Koga ste trebali?'

'A ko ste vi ?'

'Ja sam gospođa ....'

'Ne, ja sam gospođa...'

Bile su to osobe A i B.

Osoba C je upravo u jednom od bistroa kušala i mućkala u ustimo berbu '80 i sa palcem u vis davala najbolju ocjenu.

Osoba B, ili bijaše osoba A, i sada negdje u mračnom kutu ulice stoji.

Nekog čeka ili ispraća .

To još niko saznao nije.