o tome ću misliti sutra

Dobrodošli na moj blog

24.02.2012.

svakog čuda ...

''Dženetske hurije'', govorili bi, kada bi htjeli u jednoj riječi, opisati tu ljepotu koja se rađala i gojila u kući, domaćina, imućnog i priznatog u čaršiji.On umrije relativno mlad, a o pet kćeri, u onim najgorim godinama, brigu preuze mati, koja obudevjela na sebe prenese, uz svu brigu majčinsku, i onu , za oca rezerviranu.

Savjetovala, govorila, prijetila nije, rječju, pogledom, mimikom.

Uz Ramazan i za Bajram znalo se šta i kako treba, a i ovim običnim danima, sve smjerno i slavećboga.

Kad se najmlađa, i najljepša, jer su joj svi pažnju posebnu pridavali, udade za ''vlaha'', ukrade se jedne noći, samo ne dođe kući u onaj sat u koji je trebalo, mati podiže obrve, ni riječi ne reče drugo, osim Božja volja-tako trebalo, k'o da je umrla.

Mati zašuti, čaršija progovori.

Mira joj nisu davali.

Pokušavala je ispraviti od godina i tereta, pogrbljena leđa, koliko toliko, kad krene u dućan, da se '' dušmani ne raduju''.

Nije bilo dovoljno.Osjećala je , što sažaljive, što poglede sa porugom, kratke i duge.

Do nje bi ponekad i riječ stigla:'' A, bogamisamdragog znala, i jesu im pustili, ovoj najmlađoj pogotovu, k'o da je iz carske guzice izašla''.

Nije se obazirala.Znala je, čaršija je to, proći će. Čaršija  ni zlu ni  dobru,dugo vodu ne drži.

I bi tako.

A Ona, samo prozbori, onako za sebe:''Bogu hvala, Hako ubi ženu''.

o tome ću misliti sutra
<< 02/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
26272829