o tome ću misliti sutra

Dobrodošli na moj blog

16.07.2012.

umjesto

Iz mene ne izlazi glas, čini mi se samo žuč iz otvorenih usta nadire.

Potpuno ispražnjenog,otupjelog  uma tipkam po tastaturi iz koje izlaze  neizgovorene riječi.

Kap po kap vode propuštam da ovlažim usne, da glasnicama dam snagu da, ne samo mislima već rječju izgovorenom, očima da te u oči pogledam i pitam, onako kao što bi dijete svako, svoga stvoritelja upitalo, Što si nas, bolan, ovakvima načinio.Da li zato da, od onog prvog uzdaha koji s plačem udahnemo, postanemo svjesni svoje nesavršenosti i da ti si jedino to savršeno biće.

Zašto si uveo patnju kao stalnu odrednicu, pratioca vjernog u svakom času.

Upitah te, zar nije  moglo u tri riječi da se svede, uzdah-izdah a između njega život.

Živiš ga i kad je kraj jednoj materiji jednostavno pređe u drugu.Razmijene se energije,uz tvoju sveprisutnost.

Ne!? To bi prejednostavno bilo.

Jebote takav dar i takav darovani život. U kom paćenici sa paćenicima savez stvaraju.

Posmatram nas. Nešto mi ustajemo, kosimo travu, vežemo kravate na pravilan čvor, vodamo ćuke,nešto se mi kurčimo i kofrčimo,jebene umiruće sjene.

Jebene umiruće sjene.

da,po prvi puta ti se malim slovom obraćam i ne stavljam tačku stavi je ti ja ni ovo žuto što prosuh obrisati neću

o tome ću misliti sutra
<< 07/2012 >>
nedponutosricetpetsub
01020304050607
08091011121314
15161718192021
22232425262728
293031