o tome ću misliti sutra

Dobrodošli na moj blog

28.02.2013.

njihova priča 2.

čekali su se nečiji proživljeni život.Onog dana kad joj je prvi put rekao da je lud za njom, rekla mu je''idi s milim Bogom, idi dok još ima vremena.Zaraza  je ovo, što se liječi lijekom čemernim od besna i prozuklim od suza ubuđalih.Idi s milim Bogom, idi dok mu još tragove vidiš''.

I nije otišao.Ostao je da gleda kako suze njegove svojom rukom briše a svoje u srce nagurava.

Kad im sudbina podari dane one, samo za njih, odlučiše da sve vrijeme koje je bilo pred njima, a znali su da ga nemaju dovoljno, bude samo njihovo.Ispred njihove kuće nije bilo ni cvijeća ni kućice za pse ni klupko za mačku.Nemogućnost da imaju svoju djecu nisu prihvatili kao usud ni Božju kaznu, što pripisivahu oni koji su ih s podozrenjem gledali.To je za njih bio dar.Jer vremena za druge nije bilo.

Svaki dan bi desnom nogom preko praga zakoračili, onako kako joj je svjetovala Aiša hanuma., desnom da te dobro dočeka tamo gdje si zakoračila.

Držao bi je za podlakticu, dovoljno nježno da ona zna da je on tu  i dovoljno grubo da je siguran da mu neće otići.

Ona, sa šeširom širokog oboda kojim je prikrivala lice iz potpuno nepoznatog razloga.

On uspravan, tanak, mirisao je na duhan, slakast i primamljiv.Virdžinija duhan u kesama koji bi se stavljao u perine, da ih ne načmu moljci.

Volio je da je vodi na samo njima znana mjesta.Da šetaju istim korakom, da ona priča, a on je sluša i da joj samo ponekad skloni pobjegli crveni uvojak ispod oboda.I još kaže''Blento moja...''

Vodio je da je voli na mjestima gdje nisu bili čudo.Gdje su bili oni.

Do onog dana kada univerzum kaže,kraj.

o tome ću misliti sutra
<< 02/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
2425262728