beats by dre cheap

nasukani

Umjesto dugo planiranog i obećavajućeg sedmodnevnog krstarenja , zbog iznenadnog napadaja panike pri samoj pomisli na talase i otvoreno more, gusarski jedrenjak sa najboljim kuharom na Mediteranu, zamjenismo za :'' idealno mjesto za vaš odmor, u tišini borova, sa vlastitom pješčanom plažom, dva metra od apartmana sa najopremljenijim enterijerom , na otoku sačuvanom od ...bla, bla, za svega 50 eura na dan''.

Taknuto- maknuto. Na neviđeno.

Propustismo jedan trajekt jer smo još bili ispod magistrale, strpljivo čekajući u redu.

Do drugog nismo baš značajan pomak načinili.Ostavismo auto u pitomom primorskom gradiću, ruksake na leđa, dvije lubenice iz Metkovića pored ceste, po 7,5 kila u svakoj, brat bratu, pod ruku, pa na trajekt.

Opleti.2,5 sata. Taman da se prepustiš meditaciji. Palma, pješčana plaža, tišina, hladno pivo, sok, slamka, knjige.De, barem, nek talasi glasnije se njišu da malo ovu tišinu razbiju.

U toj meditaciji, pristadosmo.

Na otoku smo čekali da se pojavi bilo kakav taxi dobrih 45 minuta.

Pa smo se vozili, vozili, vozili.

''Evo nas, stigli smo.100 Kunica. ''

100 ti majki kroz majki! Gdje smo stigli?

Pa na kraj.Nima dalje. To van je ime i adresa.

Koje? Gdje je kuća?Gdje je more? Gdje je plaža.Palme? Gdje je išta?

A, ća ti ja znan,gospe ti, valjdi triiba razgrnit rogač pa će se ikuća uglidat, e! A more, eto ti, ća nisi slipa valjdi?!

O jebem ti oglas i novinu i onog ko ga pročita i koji nas uputi.

''Ne zijevaj, uzmi te torbe i lubenicu ruke pa da razgrćemo.''

Šljak, šljak, šljak, šljak,aj, ogreba me, oj, u oko mi...

Kuća.Pod elementima.Djevojčica u zlato se suho pretvorila.

''Evo, nano, gostiju''.

Kafa, hladna coca cola, baklava, klima. Taman.Popusti malo pritisak.

''A, plaža...? More, pučina...? A, to vam je sve tu blizu.Spustite se, al nemojte ići onim putem popločanim,ni  slučajno, ne govorimo s komšijama pa bi mogli kerove pustit' na vas,nekakvi su, vala bože sačuvaj.''

pst...nećemo, bićemo k'o baje tihi.

Jutro.Razgrnusmo rogače i ugledasmo more.

Plaža je betoniranih 2,20 m x 1,45 m , još pride mol za vezivanje čamaca.

Palme-nema.

Pijesak-pojela maca.

Tišina!!!!!

''Joško, ne trči, Joško ne pršći se, Joško ne udaraj goste stinama, Joško ne bacaj tuđe ručnike u more, Joško nije ti mater džabi poma'nitala.''

Joško ima pune četiri i najmanje plave kupaće koje u životu vidjeh.

Joško je za nepune tri godine života ''izludija i ćaću i mater, nonu i djida''.

Ubi nas Joško, oči otvorit ne možemo, što kamenicama, što pjeskom, ma čim stigne.

Treći dan.Tišina. Joško sjedi pored mene. Čita moje novine,ne čita, lista, gleda slike.

Ja u vodu, on pored mene.Plava kosica, plave male kupaće.Ma Joško jeste đavo, al je med medeni.

I razgovaramo mi tako o vremenu, o ribama, o čamcima, o moru, o svemu.

U jednom trenu ja ga zagrlim i kažem:'' Joško tako si dobar danas''.

A on se okrenu prema meni:'' A, nisan ti ja Joško.Ja san Domagoj, a Joško me lupa''!!!

(saznadosmo da je Joško bio u cjelodnevnoj kazni, zatvoren u kući)

o tome ću misliti sutra
http://siceratinfatis.blogger.ba
02/04/2012 23:29