beats by dre cheap

nastavak

''O njemu ti ja ne mogu pričati onako.

Mi smo se prije no što smo se upoznali, već dobro poznavali.

Nije to bilo kao u ljubavnim pričama poznatog sadržaja: Ili se upoznali na igranci, ili u školi ili na fakultetu, odrastali zajedno, vidjeli se slučajno na ulici.

Ne! Nas je prvo upoznala riječ. Na moje dvije on je dodao jednu.Na njegovu jednu ja bih dodala još jednu...i tako.

U stvari, mi smo se prvo posvađali, pa tek onda počeli razgovarati.

Oboje smo se bavili književnošću.I bili nekako na svoju ruku.Britki na jeziku, tanani u emocijama, sa svojim životima i svojim već unaprijed određenim putevima.

Nismo baš žurili da se upoznamo.Živjeli smo mi u različitim zemljama, sa različitim navikama,vjerama, kulturama...malo je toga bilo zajedničkog.

Al' ta nit tanana a čvrsta, nije se baš dala lako prekinuti....

Dodaj mi onaj album sa slikama'', prekinu načas priču i stade okretati listove na albumu, u kom se bile zalijepljene slike, već pomalo požutjele.

''Imali smo želju'',nastavi nakon poduže pauze'', da napišemo nešto zajedno.On bi pisao u svojoj zemlji, u svome domu, za svojom mašinom...i gdje on stane da ja nastavim.Tako i on, gdje on stane da ja nastavim,pa ko dočeka kraj.''

''Kad smo se prvi put vidjeli, gledali smo se, ne toliko dugo, koliko se dugo činilo.Mi smo se u stvari prepoznavali, nismo se gledali.Gledaju se ljudi koji se ne poznaju.Mi smo se znali.

Uzeo mi je torbu, i otpravniku vozova ubacio u džep''unučića'', tako smo zvali one male, ukrasne flašice sa alkoholom.Mislim da je bio tada najpopularniji '' Zvečevo'' konjak.

Zapalio je cigaru, ja sam ga gledala.Mislim da sam se i smješkala.

Na svoj, svađalački, pošprdni način je upitao, ne očekujući odgovor: ''Možda dami smeta da zapalim ?''

Podsjeti me da nisam ni ja nijednu zapalila, otkad je počela da priča pa je upitah:''Mogu li samo na tren, na terasu, da i ja zapalim?''

Znala sam da ima anginu pektoris i da joj dim od cigarete smeta.

Nasmješila se i reče:''Zapali, ovdje, pored mene, da osjetim, taj neprevaziđeni miris cigarete. Meni zabraniše''.

''Taj prvi susret je bio toliko normalan, kao kad se dvoje raziđu navečer a ujutro imaju dogovorenu kavu.Mi smo jednostavno nastavili naš život prenesen sa papira. Život dvoje ljudi,predodređenih , zapisanih u nekim ćitabima.Otkud mi ova riječ,kao da u Bosni život proživjeh?'',reče i nasmija se.

''Ja sam se morala vratiti.U to vrijeme se i nije baš  moglo duže zadržavati u stranoj zemlji.Al' mojim odlaskom nije se, bogznašta, promijenilo.Naši su životi tekli uporedo, s tim što je svako od nas u džepu čuvao  po jednog malog  skretničara, kad poželimo da nam se putevi ukrste.''

o tome ću misliti sutra
http://siceratinfatis.blogger.ba
05/04/2012 19:27